Doc. dr. sc. Svjetlana Čala
Predsjednica Organizacijskog odbora

Tema BUBREG I HIPERTENZIJA odabrana je zbog ispreplitanja uzroka i posljedice hipertenzije na samom bubregu. Bubreg je glavni krivac i i sve češća žrtva povišenog krvnog tlaka.
Povišen krvni tlak nalazi se u trećine odraslih u razvijenim zapadnim zemljama, a učestalost mu i dalje raste. Podaci za Hrvatsku upozoravaju na učestalosti hipertenzije među odraslim stanovništvom od čak 40%. Hipertenzija je posredno glavni uzrok smrti izazivajući moždani udar, srčanu bolest i zatajivanje bubrega. Dok se smrtnost zbog moždanog udara i srčanih bolesti počela smanjivati, zatajivanje bubrega zbog hipertenzije sve je češće.
Povezanost hipertenzije i bubrežne bolesti uočena je još prije 200 godina, a posljednjih 20 godina dokazana je ključna uloga povećane bubrežne reapsorpcije natrija u nastanku hipertenzije. Bubreg je krivac za hipertenziju i bez bubrežne bolesti (E. Ritz). Bez velikog oštećenja bubrežne funkcije, mali funkcionalni poremećaji tubularnog dijela nefrona odgovorni su za porast krvnog tlaka.
Potvrda centralnog mjesta zadržavanja natrija bubrezima u nastanku hipertenzije je uspješno liječenje hipertenzije diureticima. Oni su bili među prvim lijekovima za hipertenziju, u trajnoj su primjeni 40 godina, a interes za liječenja hipertenzije diureticima je obnovljen novim pozitivnim dokazima djelotvornosti.

PROGRAM

1. POVEĆANA TUBULARNA REAPSORPCIJA NATRIJA KAO OSNOVNI UZROK HIPERTENZIJE

DOC DR SC BOJAN JELAKOVIĆ je ukazao na činjenicu da je arterijska hipertenzija „bolest Zapadne civilizacije“, pri čemu je kuhinjska sol presudan vanjski rizični čimbenik za hipertenziju Arteijske hipertenzije gotovo nema u populacijama čiji pripadnici dnevno konzumiraju manje od 50 mmol NaCl (2,9 gr NaCl). Bubreg je glavno mjesto regulacije prometa natrija i ključni organ u dugoročnoj regulaciji arterijskog tlaka i nastanku hipertenzije. Na temelju svih danas dostupnih rezultata nema nikakve dvojbe kako je renalna tubularna resorpcija natrija ključan poremećaj u nastanku hipertenzije neovisno radi li se o primarnom poremećaju u stanicama tubula, ili su te stanice efektori nekog drugog sustavnog poremećaja (simpatikus, renin-angotenzisnki sustav, inzulin, mokraćna kiselina). Jedan od najvažnijih koraka za sprečavanje nastanka hipertenzije je smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli. Prije dvije godine i u Hrvatskoj je pokrenut Nacionalni program za smanjenje unosa kuhinjske soli s ciljem da se smanji prevalencija arterijske hipertenzije, te da se poboljša kontrola hipertoničara i tako smanji kardiovaskularni, bubrežni i ukupni pobol i smrtnost.

2. TUBULARNA ALBUMINURIJA

PRIM DR SC DRAŠKO PAVLOVIĆ je propitivao uvriježene stavove o glomerularnom porijeklu albuminurije. Prikazao je složene mehanizme tubularne reapsorpcije albumina. Najnoviji rezultati ispitivanja bacaju novo svijetlo na transport albumina kroz glomerul i tubule. Izgleda da je filtracije albumina mnogo veća nego što smo do sada mislili, a najveći dio albumina se u stvari resorbira transcitozom , a samo manji dio endocitozom posredovanom receptorima. U fiziološkim uvjetima se filtrira velika količina albumina, ali se potpuno reapsorbiraju u tubulima. U bolestima gdje dolazi do albuminurije glavni je uzrok nemogućnost reapsorpcije albumina u tubulima.

3. ULOGA PROSTAGLANDINA I NOVIH CIRKULIRAJUĆIH MOLEKULA U REGENERACIJI BUBREGA

PROF DR SC SLOBODAN VUKIČEVIĆ upoznao nas je s najnovijim rezultatima istraživanja regeneracije bubrega. Bubreg ima sposobnost potpunog oporavka nakon akutne ozljede. Različiti autokrini i parakrini faktori rasta kontroliraju migraciju, rast i proliferaciju stanica. Faktori rasta mogli bi biti značajan način liječenja akutnog i kroničnog zatajenja bubrega.

4. HIPERTENZIVNA BOLEST BUBREGA

DOC DR SVJETLANA ČALA prikazala je učestalost hipertenzijom uzrokovanog konačnog zatajenja bubrega u Hrvatskoj. Prikazala je kliničke osobitosti i tok hipertenzivne nefropatije. Upozorila je da obilna proteinurija ne isključuje uznapredovalu hipertenzivnu nefropatiju. U patogenezi nefroangioskleroze značajna je uloga ishemije i hiperfiltracije. Preventivne mjere za hipertenzivnu nefropatiju iste su kao i za kardiovaskularne bolesti. To ne iznenađuje, jer oštećenje bubrega, srca i krvnih žila izazivaju iste nokse i isti mehanizmi koji su uzrok i same hipertenzije. Nije čudo što su renalna insuficijencija i proteinurija rizični čimbenici za bolesti kardiovaskularnog sustava. Proteinurija i smanjena GF su samo bubrežne manifestacije generalizirane krvožilne bolesti.j

5. ULOGA ALDOSTERONA U OŠTEĆENJU CILJNIH ORGANA U HIPERTENZIJI

PROF DR SC MIRJANA SABLJAR MATOVINOVIĆ je govorila o važnosti negenomskog djelovanja aldosterona na srce, krvne žile, bubreg i mozak. Sistemski i lokalno nastali aldosteron mogao bi biti uzrok oštećenja srca, krvožilnog sustava i bubrega zbog poticanja upale i fibroze tkiva. Blokiranje sustava renin-a ngiotenzin-aldosteron ne pruža potpunu zaštitu od djelovanja aldosterona. Dokazano je da primjena antagonista aldosterona štiti bubreg i miokard neovisno od sniženja tlaka.

6. SUVREMENI STAVOVI O LIJEČENJU HIPERTENZIJE

PROF DR SC DUŠKO KUZMANIĆ analizirao je novosti u liječenju hipertenzije prema smjernicama ESH/ESC 2007., te posebno istakao neke činjenice. Jedna od njih je važnost ukupnog kardiovaskularnog rizika u odnosu na klasifikaciju krvnog tlaka. Druga značajna promjena je uvođenje novih čimbenika za stratifikaciji rizika (metabolički sindrom, mikroalbuminurija, procijenjena glomerularna filtracija, hipertrofija lijevog ventrikula, brzina pulsnog vala, srčana frekvencija). Preporučeni su novi dijagnostički postupci za procjenu oštećenja organa (klirens kreatinina, mikroalbuminurija, proteinurija, indeks tlaka gležanj/nadlaktica, GTT, brzina pulsnog vala, kućno i 24h mjerenje arterijskog tlaka. Terapijske smjernice naglašavaju važnost nefarmakoloških mjera, umanjuju značaj odabira prvog lijeka, ističu važnost kombinacijske terapije, a upozoravajuna ograničenja u primjeni beta-blokatora. Povećan je značaj metaboličkog sindroma.

SAŽETAK
hipertenzija je sve češći uzrok kardiovaskularnog i renalnog pobola i smrtnosti. Prekomjeran unos soli je osnovni egzogeni čimbenik nastanka hipertenzije i važno je mjesto mogućeg preventivnog djelovanja. Hipertenzija ili faktori koji je uzrokuju oštećuju bubreg i druge ciljne organe, a proteinurija je jasan znak oštećenja bubrega, bilo da je glomerularnog ili tubularnog porijekla. Oštećenje bubrega hipertenzijom desetljećima napreduje, te može završiti konačnim zatajenjem bubrega. U petine bolesnika koji započinju liječenje dijalizom uzrok bubrežne insuficijencije je hipertenzivna nefropatija. Zaštita bubrežne funkcije provodi se normaliziranjem krvnog tlaka, posebno lijekovima koji koče stvaranje angiotenzina 2 ili blokiraju njegove receptore, ali i direktnim antagonistima aldosterona.
Važno je pratiti smjernice za liječenje hipertenzije, kako bi bolesnicima smanjili kardiovaskularni i renalni rizik na najbolji mogući način.

Skup je pratilo više od 150 zainteresiranih slušača koji su dobili knjigu s tiskanim predavanjima. Najbrojniji su bili nefrolozi, ali su u lijepom broju sudjelovali i drugi internisti, kardiolozi i liječnici primarne zdravstvene zaštite. Predavanja su bila popraćena živom raspravom slušača i predavača.