Prim.dr.sc.
Draško Pavlović, dr.med.
Prim.mr.sc. Nikola Janković, dr.med.
U
organizaciji Akademije medicinski znanosti
Hrvatske, Hrvatskog društva za nefrologiju,
dijalizu i transplantaciju i Kliničke bolnice
«Sestre milosrdnice» održan je 11.3.2005.
godine po osmi puta simpozij «Nefrologija
danas». Tema je bila prevencija kronične
bubrežne bolesti. Već u uvodu voditeljica
simpozija doc.dr.sc. Svjetlana Čala naglasila
je kako kronična bubrežna bolest (KBB) s
gubitkom bubrežne funkcije izlazi iz okvira
nefrologije i postaje važan javnozdravstevni
problem.
Kako se doslovno svakodnevno povećava broj
bolesnika u kojih je potrebno nadomještanje
bubrežne funkcije (trenutno je u svijetu
na dijalizi preko milijun ljudi, a u Hrvatskoj
preko 3000) postalo je neophodno prevenirati
i pokušati usporiti progresiju bubrežne
insuficijencije. Prvi korak je učinjen,
tj. postavljena je definicija KBB. Kako
je to naglasio prim.dr.sc. Draško Pavlović
KBB definira se kao oštećenje bubrega ili
smanjenje bubrežne funkcije, tj. glomerularne
filtracije (<60ml/min/1,73 m2) duže od
tri mjeseca. Oštećenje bubrega znači patološki
nalazi: pregleda mokraće (na prvom mjestu
proteinurija), biokemijskih pretraga krvi,
nalazi rendgenske ili neke druge slikovne
dijagnostike te biopsije bubrega. Na osnovu
glomerularne filtracije KBB se dijeli u
pet stadija. Američka nacionalan bubrežna
zaklada (National Kideny Fundation) pored
definicje i podjele KBB preporučuje da se
procjena glomerularne filtracije osniva
na formulama: MDRD ili Cockroft-Gaulotova
formula. (www.kdoqi.org). Procjenjuje se
kako 19 milijuna odraslih stanovnika Amerike
ima KBB bubrežnu bolesti. Na osnovu incidencije
i prevalanecije bolesnika u kojih se nadomješta
bubrežna funkcija procjenjuje se kako u
Hrvatskoj skoro 300 000 ljudi ima KBB.
Pored šećerne bolesti i arterijske hipertenzije,
kao najznačajnijih uzroka KBB, na nastanak
utječu i brojni genski čimbenici i faktori
rizika okoliša. Doc.dr. Bojan Jelaković
je u svom predavanju ukazao na moguću povezanost
nekih genskih biljega i češće pojave nekih
bubrežnih bolesti, npr. dijabetičke nefropatije,
fokalne segmentalne glomeruloskleroze i
nefropatije u sklopu HIV infekcije. Ne smije
se zaboraviti ni kako genski polimorfizam
može biti uzrok različitog odgovora na terapiju.
Neosporno je arterijska hipertenzija i njene
komplikacije veliki javnozdravsteni problem.
Arterijska hipertenzija je i uzrok bubrežne
bolesti i posljedica bubrežne bolesti i
predskazatelj brzine oštećenja bubrežne
bolesti. O tome i o značaju pravilnog liječenja,
posebno o značaju ACE inhibitora i blokatora
angiotenzina II u liječenju arterijske hipertenzije
govorio je prof.dr.sc. Petar Kes.
Davno je poznata povezanost bolesti bubrega
i srca. Neosporno je kako su srčanožilne
bolesti najčešći uzrok smrtnosti u KBB,
te se KBB može smatrati kao i pušenje i
debljina ili hipertenzija i šećerna bolest
jedan od najvećih rizičnih čimbenika za
srčanožilne bolesti. S druge strane kronična
bubrežna bolest može biti posljedica zastojne
srčane bolesti. O tome je govorila doc.dr.sc.
Svjetlana Čala, posebno naglašavajući značaj
mikroalbuminurije odnosno proteinurije kao
biljega i bubrežnog i srčanog oštećenja.
Prelazak akutnog u kronično zatajenje bubrega
nije tako često, dešava se u oko 9% slučajeva.
Kako je naglasio prof.dr.sc. Vladimir Gašparović
ako se na vrijeme korigiraju osnovni poremećaji,
npr. dehidracija i postrenalna opstrukcija
dolazi najčešće do oporavka bubrežne bolesti.
Međutim sigurno je kako postojeća KBB predstavlja
veliki rizik za prelazak akutnog u kronično
bubrežno zatajenje.
Na
kraju je prof.dr.sc. Duško Kuzmanić u svom
predavanju iznio mogućnosti prevencije i
zaustavljanja progresije bubrežne bolesti.
Među lijekovima na prvom mjestu su ACE inhibitori
i blokatori angiotenzina II koji pored povoljnog
učinka na tlak značajno smanjuju proteinuriju.
Blokatori kalcijevih kanala, posebno nedihidropiridinski
isto mogu biti korisni a dihidropiridinske
bi trebalo rabiti zajedno sa ACE inhibitorima.
Iako još nema dovoljno velikih prospektivnih
studija (rezultati se očekuju za koju godinu)
današnje spoznaje pokazuju i značaj liječenja
dislipidemije u prevenciji KBB. U kratko,
osnovne mjere u prevenciji progresije kronične
bubrežne bolesti su: dijeteske mjere, kontrola
krvnog tlaka i smanjenje proteinurije, kontrola
dislipidemije i glikemije kao i prestanak
pušenja.
U
raspravi je nakon svakog predavanja i na
kraju cijelog simpozija sudjelovala više
kolega a iz rasprave treba naglasiti značaj
liječnika primarne zdravstvene zaštite kako
u otkrivanju tako i u prevenciji KBB.
|